Priroda Djeca Mi

Danas ljudi gledaju TV novele da bi se opustili i zabavili, a nekada su svoje priče živjeli, izmišljali, prepričavali i usmeno prenosili.

Godinama skupljam tkz." bapske priče" iz mog kraja i silno me zabavljaju. Do sada ih se skupilo oko dvjestotinjak, ali radujem se svakoj novoj i želja mi je skupiti ih jedan dan u malu knjižicu usmene predaje mog kraja.

Evo par pričica tek da se prisjetite kako je slične priče znala pričati i vaša baka.

Ove moje pisane su na "komerevačkom kajkavskom". Komarevo je smješteno na području mješanja kajkavskog i štokavskog (da ne kažem "štakavskog" ) tako da se tu miješaju jezični i kulturni utjecaji pa tako ni kajkavica nije čista, standardna kajkavica.


Vile



Moj je ded išel konjima u Piškornač. Konji su bili na paše po noći u polju i videl je da vile igraju kolo. Ma, ni on znal da su vile – žene, žene je mislil. Nji, ne znam kuliko, 8 jal 12, tak je mene ded divanil. Veli, a ja šta ću, ono kolo se vrti uokrug, kaj da se predivo mota, a ja prebijem preko toga kruga, prelitim ja, al jedna se odvoji i za menum i lupi me šakum za vrat. I nabila mu je MOZEL, čir, iza vrata, velik kaj šaka kak ga je udrila, al ni on išel doktoru, prešlo mu je to. Imal je sreće…



Drugi put je opet išel u Sinokoše s konjima, jašil na konju, odvel je, ostavil i kad se vraća, ŽENA IDE. Dugačke, veli, lasi, žena ide, ja za njum. Ona predmenum, ja za njum. Ona brže, ja za njum, ona opet brže. Ma kakvi, veli, ni to žena, ona za čas prekorači živicu.



- E, ne buš ti mene utekla.



Ded dalje za njum, ima velke lasi, kad malo bliže – bome ona lepo ima i kopita. Bome, ni to žena, to je vila.



I ded moral odustati.







Čudo



Ded je imal kuburu, a gore je, tu kraj vratnic, Bože slobodi, valda sedelo to čudo – vrag. Veli ded:



- Ja pucam, nikak ga ubiti. Sav sem panj pocepal de je sedel gore kod vratnic, al ga nikak nis mogel ubiti. Očel je on sam. Ujutro ja dojdem, panj sav potrgan, al njega ubil nisem.



Šta je tu delal, ded ne zna, al da ga je videl – je.



Crni patulek



Crni je dolazil u ižu Benčićevu. Ako mu je žena koja je kuvala zasolila žgance, on baci žganjčenjak za njum, a ako nije, on pojede. Vele, znal je donesti u ćupu zlata.



Da, da, kod ote gore Benčićevi. Vele da su ga našli jeden dan pod pečjum. I imaju oni njega naslikanoga na iže. Uza Tomu Benčićevoga je iža i naslikan je, ak ga nisu otpilili i bacili.



- Ko ga je naslikal?



- Ne zanm ja, morali su ga naslikati, ak su imali kakve koristi od njega, pradedi i ko…



Vilinsko kolo



U davna vremena, prije možda, nekoliko stotina godina, ljudi su bili siromašni i svuda su išli pješke. Taj je čovjek rodom bio iz Donje Mlinoge, a iz Petrinje je išao sa sajma. Utorkom je bio sajam. Obučen je bio u narodnu nošnju, za pasom čemer(pojas) i kubura, šešir na glavi i pušio je lulu, kao svi ljudi tog doba. Kad je došao do Hrastovice, tamo je kod sv.Bartola bilo dosta vinara, sjeo je malo u kuću kod prijatelja, popio vina, odmorio se i dalje. Došao do Banove strane, tamo je jedan točak, tu se malo umio, osvježio, prešao prugu kod vaktarne u tješnjaku, i nastavio dalje, ali već je bilo kasno, blizu pola noći.



Došao do Tješnjačkog mosta, vidi on, na mostu plešu djevojke u bjelini.



Priđe on, one stanu i gledaju ga. Jedna, glavna reče:



- Djede, baci toga gada iz zuba.



- Zašto da bacim, ja bez toga ne mogu.



- Baci tog gada.



- Neću, neću da te slušam, ja bez toga ne mogu bit.



I treći puta ona ponovi, a on odbije. Zgrabiše njega vile u svoje kolo, i on je s njima pleso, ni sam ne zna koliko dugo, sve dok nije podero svoje nove opanke TERKIJAŠE. Kad su ga konačno pustile morao je ostatak puta preći bos. Kad je konačno došo kući, nakon 3 dana je umro.





Svi smo mi odrasli uz neke takve priče, pa ukoliko znate nekoga tko ih se još sjeća ili se i sami sjećate onoga što vam je baka pričala - javite mi se, da zabilježimo i spasimo predaju naših starih od zaborava.
kontakt mail: prirodadjecami@gmail.com

Ponovno smo pozvani u Novsku:)
Ovaj put smo radile praktičnu radionicu i to - kompost od banana i zemlje, balzam za usne, nevenovu mast na 9 puta prokuhanoj masti(!), biljne zavežljaje za ormare, jastuke, sapune sa ljekovitim biljem, piling za noge i puuuuno smo pričali zajedno, dijelili iskustva i ostali duže nego što smo zamišljali.
Bile smo tako zadovoljne, toliko da smo i same sebe odlučile pohvaliti jer smo zaslužile:)
Najljepše u priči bilo je to što smo krenule u revijalnom tonu - sjedeći, no odmah smo se dogovorili da je najbolje zajedno sve raditi i uživali smo, stvarno.
Tako je najbolje dijeliti znanje, čak smo uspjeli potaknuti da nam izvana dođu i šnjofnu što se događa.
Volimo Novsku i Novska voli nas :D
Nadam se!!!!

Gea je ovaj put imala predavanje o Geinoj košarici, agroturizmu i razmjeni sjemenja.
Predavanja su odlično prihvaćena, a priča je snimljena i objavljena na Jabuka TV i članak u Večernjem listu.
Zahvalni svima što podržavaju naš rad :D

Imamo još tri psića za udomiti, pogledajte kako su divotniiiii!

Naše malo gospodarstvo dobilo je konačno svoju pravu službenu stranicu na Facebooku :-)

OPG "A-Ž" na Facebooku

A danas imamo i novu razmjenu sjemenja u Narodnoj knjižnici i čitaonici Vlado Gotovac u Sisku
Rimska bb u 18,00 sati

Evo jednog zgodnog tekstića sa portala Sisak info da se ne bi sami hvalili:

" Na inicijativu Udruge Gea iz Siska u srijedu, 11. travnja, u 18,00 h održava se u Sisku u prostorijama Narodne knjižnice i čitaonice Vlado Gotovac u Rimskoj ulici bb razmjena sjemenja ili presadnica povrća, voća i cvijeća.

Razmjene sjemenja se pod pokroviteljstvom Narodne knjižnice i čitaonice u Sisku (odjel u Capragu) održavaju već tri godine, a ove godine su članice Udruge Gea iz Siska po prvi puta proširile djelovanje i na druge gradove i sela, gdje god je postojalo interesa. Na širem području Siska bila je razmjena u Kratečkom i Komarevu, a održane su i razmjene u knjižnici u Novskoj i po pozivu gradonačelnika Belišća i u njihovom gradu. Odaziv i interes je sve veći i veći.

Bit ove inicijative je da ljudi koji se bave uzgojem biljaka (na veliko ili malo, potpuno je nebitno) - vrtlari, voćari, cvjećari donesu sjemenje ili presadnice iz svojih vrtova i razmjene ih s drugima. Sve je naravno besplatno, a jedina “obaveza” sudionika razmjene je da nakon što dobijete, pa potom, posijete, uzgojite i uberete plodove; dođete na neku buduću razmjenu i ovaj puta vi donesete sjeme koje ste sami uzgojili.
Na taj se način žele očuvati neke autohtone sorte, oživjeti neke gotovo zaboravljene sorte, čuvati bioraznolikost i širiti ekološka svijest te potaknuti ljude da obrađuju zapuštene komade zemlje kojih je
na žalost sve više i više.

Doprinos sudionika je u skladu s mogućnostima, možete donesti ili ne donesti prilog, ali bez obzira na to, slobodno se poslužite svim sjemenjem i sadnicama koje su drugi donesli.

Naglasak je naravno na očuvanju autohtonih sorata, ali dobrodošle su i druge biljke koje su s vremenom ušle u vrtove i prehranu; pa se tu nađe i bilje koje se koristi u makrobiotici, ljekovite vrste ili pak neke koje se koriste u kozmetičke svrhe.
Bitno da je prirodno i domaće."

Vidimo se

Krasni naši prijatelji u Komarevu ove su godine krenuli jako rano i organizirano u pripreme za svoje vrtove i odlične radionice hortikoterapije.
Domagoj, ali i sva ostala ekipa, pripremila je sjemenja za razmjenu, nešto smo donesli i mi, za tren evo ti super druženja.
Moram priznati da mi je odlično sjelo sjeme starinske raznolike komarevačke salate, hvalalalalala :D

Dečki su danas iznesli malene iz njhove kućice sjenovite na sunčanu zelenu travicu:)
Svi maksimalno uživali.

Četvtrak je bio dan za Kratečko. Renata i Mihaela napravile su pripremu, plakatiće, obljepili po svome selu i pronesle dobre glase o udruzi Gea.
Renata nas je dočekala, sve super pripremila i sredila u društvenom domu, a ubrzo su došli i prvi razmjenjivači:)
Obzirom da je bilo prvi puta, svi smo bili jako zadovoljni. Ovako je to otprilike izgledalo.













Proizvodi iz Geine košarice bili su jako dobro primljeni :)

Eto proljeća i eto opet radosti koju nam je priuštila naša Luna...







Svi su na poklon, požurite dok ih nije ponestalo :-)

Proteklih dva tjedna smo mi u Gei bile vrijedne pa se sada polako vraćaju odjeci onoga što smo pokrenule i jako smo ponosne zbog toga.
P.S. razmjene sjemenja još nisu završile...idemo u Kratečko

Evo da se ne hvalimo sami... malo nek nas hvale drugi

Novska online

Glas Slavonije


mali ispravci teksta u Glasu Slavonije:
Nije Andrea Šipoš nego Andrea Šipuš
i nije Vanesa Radoš nego Aneta Radoš...

ah, greške se događaju... :-)